понедељак, 12. март 2012.

Brdo

Savršeno brdo,
odlazak trenutka
i pomisao da ću se truditi da ga nadjem
i drugi put.
Prepoznati ga jedino mogu po jednom drvetu
koje najlepše se odvaja od celine...
O, kako je drago brdo!
Sa gomilom drveća nejednakih visina,
koja žele da budu jedinstvena,
i u toj njihovoj želji
ogleda se svetska složenost i predivna harmonija,
kao u nas uskladjenost misli i lica.
Jedna smirenost.
I ludnica.
I bunt i smeh u sebi
jer se samo šalimo.
Čaša vina i tada postoji,
i savršenstvo...
Brdo sam ja.
Brdo si i ti.
Kiša samo čini da nam boje zasijaju jače. 

Нема коментара:

Постави коментар