понедељак, 22. фебруар 2016.

Manifest za tribute

I posle svega - posle rastanka, posle dva solo albuma, ja slušam i posmatram njenu zrelost kako se meškolji u sopstvenom sopstvu, sa toliko sigurnosti i vere u sebe da mi dođe da zagrlim svaki njen stih i uzdah na kraju neizgovorene reči.
Možda ne u prvom trenutku, ali svakako u dubinama, ja spoznajem njenu virtuoznost postojanja, luksuz u njenim jednostavnim rečima, vetrove njenih putovanja i mirise njene osame.
Kuca kao srce svaka njena poenta. Smisao svih njenih lutanja i previranja je odraz njene večnosti. Ona je stabilna, snažna, plahovita, pitoma, plemenska, neonska, moderna i stara.
Hvatajući se za njene melodije kao za slamku spasa, ponekad lakše progutam knedle u grlu jer znam da nisam prva koja to čini. Umetničke ravni i energijske paralele možda su sintagme koje bi mogle opisati moje poimanje poklapanja i razumevanje njenog stvaralaštva.
I ovaj kratak tekst… samo je moj pokušaj u nastojanju da prenesem svoj osećaj za njene pesničke, muzičarske, režiserske, glumačke, performerske spone od kojih je sačinjena.
Ovaj kratak tekst bi mogao biti manifest stvaranja Tight Sweaters-a jednog toplog avgusta 2009. godine - mog Moloko & Roisin Murphy benda.