четвртак, 28. август 2014.

Oda Lepoti Životne Energije

Ah, Lepoto Životne Energije!

Hvala ti što si toliko divna prema meni 
i prema mom unutrašnjem Kosmosu!
Toliko sam lepa kada živim s Tobom, 
toliko sam srećna kada te širim!

Ima li većeg zadovoljstva od Osećaja, 
samog Osećaja, 
javljanja Osećaja, 
osećanja Osećaja tog velikog i uzvišenog - 
da je sve u savršenom redu.

Hvala ti što imaš sluha za moje postojanje i delanje. 
Hvala ti što me prepoznaješ i daruješ. 

петак, 22. август 2014.

Tvoje reči u meni


U tvojoj poeziji diše želja za begom u sibirske šume.
Na vratima ulazi mačka umesto pokisle ti drage.
Pomišljam koliko skriveno poklanjam emocije u svojim rečima.
Reke i planine iz mojih tekstova blago se obraćaju tvojoj osami i imaginarnoj ženi.
Moji visoki zidovi osmehuju se svim likovima iz tvojih priča.
Moj mrak rukuje se sa tvojom surovom stvarnošću.
Moja ravnodušnost stoji rame uz rame sa tvojim buntom.
Ali toplina...
Toplina isparava iz svakog stiha.

Moja nestrpljivost obasipa poljupcima tu čaroliju koja se nikada ne razbija u tvojoj priči.
Tvoja nesvesno prikazana skromnost vuče konopce ringa; u tvom promislu o životu, borba se vodi samo na slobodi - slobodi koja te je sama iznedrila.
Pretpostavljam da su tvoje unutrašnje suze krupnih kapi, neuobičajno velikih za ne tako veliko muško telo. No ti bi i revanš upotrebio pre nego pusiš koju da ti niz lice sklizne u dlanove.

Za tebe takvog, ja sam ona koja dolazi i ostaje.
Sva moja brda i doline, sve moje ponore i osmehe, svako moje filozofsko jutro ja nosim sa sobom.
U tvom dvorištu ja čujem pesmu mog predela.
Svi tvoji ljubimci moje su drugarice.
Tvoja strogost meni krišom poklanja osmehe.
Ja najbolje čuvam tvoje male tajne.

Prisan, ti poklanjaš celog sebe nepoznatoj ženi. Ona je uvek prava ta.
Ne retko distancirana, poklanjam iskrene privide bliskosti.
Obožavam buđenja iz zanesenosti i naivnog poverenja, uverena da je dostojanstvo na svome mestu. Tu se onda gotovo uvek stvori prostor za bajalicu o kojekakvom prokletstvu.

I strah.
Ne znam odakle mi ideja da ga možemo imati.
Neustrašiv kao Atila Han, neuništiv kao moja pozitivna energija, ti seješ ljubav u svojoj poeziji.
Tvoji prijatelji znaju zašto su blizu.
Čojstvo, smernost, učtivost, prodornost, osmeh, osmeh i duboki pogled - svaki tvoj pokret i okret i korak i cilj imaju dobro i lepo u svojoj osnovi. Istina je podrazumevana kategorija.
Ti imaš znanje o životu.
I društvo bi našao i u sibirskoj šumi.
Tvoja pesma bi se čula i na pustom ostrvu - jer izvor života i ljubavi opšte ti je naklonjen.
Hvala ti za ovaj put laticama posut.
"Da za me sreću donosi otkriću joj usred noći ili po ponoći."
Malarme, Rembo i Prever govore kroz tebe.