четвртак, 13. јул 2017.

Iskra Lazić


Imate dogovor da sve bude sjajno, kaže tvoja mama.
Sve zvezde se poklapaju baš tog dana.
Kristali sreće i kamenje drago zrače posebnom energijom
Radi tebe, Iskra, radi tebe, blago.
Amajlije ovog sveta pažljivo su upakovane i čekaju te.

Lakoća tvog dolaska odaje tajnu o bezbrižnom životu,
A snovi od pamuka tvoju večitu lepotu.
Znaj da te i mama i tata vole bezgranično
I žele da se uvek osećaš odlično.
Ćilibarima neka ti je optočen put. Čekamo te. 

понедељак, 12. јун 2017.

Gospođica

Sećam se, dolazila sam popodnevnim internacionalnim vozom, provodili smo ceo vikend zajedno - kvalitetno, kako smo znali reći ponekad. I odlazila sam ponedeljkom rano ujutro.
Jurila bih na posao. Iz oaze mira, tamo gde je vreme stalo da bi se uživalo i volelo, ponedeljkom ujutro hvalata sam se u koštac sa brzinom prestonice i pretvarala se u brzu, poslovnu gospođicu. Ipak, naucio si me da volim ponedeljak.
A u tvom životnom ambijentu i vrtu, ja sam se svakog vikenda pretvarala u umetničko delo, nešto šareno i jarko i toplo u isto vreme. Stapala sam se sa snovima sunca koje je najlepše zalazilo kod tebe; stopila sam se sa energijom koju su nosili tebi dragi ljudi, istopila bih se na svaki tvoj poljubac, a tvoja ljubav mi je stajala kao salivena. 
I onda si me pozvao da dođem da živim tu, da živim sve to. Postala sam umetničko delo. I još nisam gotova. Meni, pored tebe, nema kraja. Ideje samo dolaze, ja se oblikujem i oblikujem i dobijam nove boje, izlazim iz svih okvira, oduzimam sebi i formu, postanem i apstraktna na tren... Pored tebe dobijam nove suštine i tako sopstveno uživanje prelivam po istom tom tvom ambijentu, koji sada nazivaš našim, po tom vrtu i činim da sija što jače može.
Od ljubavi i razumevanja koje uživamo dobili smo sopstveno sunce, pa to sijanje ne pada teško, a posebno je lako subotom ujutro uz šolju kafe.
Ne bolje verzije, ne doline sladoleda - ja sam pravo umetničko delo i vrtim se, vrtim i vrtim od sreće. Meni, pored tebe, nema kraja.


четвртак, 1. јун 2017.

Zamena


ODLAGANJE, 
ODUSTAJANJE, 
OČAJ i 
OSUĐIVANJE
zamenili su
PRISUTNOST, 
POSVEĆENOST, 
POLAGANJE, 
POBEDA.

понедељак, 27. март 2017.

Umetnikova pesma


Poezijo moja, čekaj me!
Sačekaj još koji mesec samo.
U skutima inspiracije sa milion reči,
Bez napetosti, sa puno naboja,
Rominjaj u ambijentu mog unutrašnjeg života.
Meškolji se samo još malo
U mojim rukama i na mojim usnama.
Čuvam te kao malo vode na dlanu.
Duša si moja od snova izatkana.

Muziko moja, sačkaj me, molim te!
Tu sam, pevam te svakog dana. 
Sačekaj me, ako Boga znaš!
Volim te. S ljubalju si satkana.
Mirišeš na sandalovinu, na kedar i na želju, 
Osećam te svojom tišinom i milujem ti note.
Sanjam te, pa te snimim,
Pa te zapisujem kako znam i umem - 
Samo da te ne zaboravim 
I da te kasnije bolje razumem.

Inspiracijo moja, treperi, treperi!
Nikada se nećeš ugasiti,
Moja si žeđ neutoljiva.
Volim te jer pomeraš moje planine,
Razotkrivaš moja sunca,
Zasmejavaš me u mojoj boli -
Tako se umetnik voli!
Budi mi tako pokretna i okretna, 
Sa tobom je blagosloven svaki moj dan.

Motivacijo, pokretačka snago!
Silo od pojavnosti, predivni dome!
Bez tebe bi moja volja bila smešna.
Ti si mi kompas i vetar i zaklon.
U tebe se šćućurim dok čekam pravi trenutak.
Hvala ti što si tako iskrena u svojoj stamenosti,
što si stabilna i postojana i oh, tako intenzivna.
Srce mi od sreće kuca brže
Kada mi se misli sa tobom druže.
Druže moj, izvoli večno budi tu.

Pesmo moja, u grlu te nosim.
Sa tobom se ponosim, obožavam te silno.
Pevam te i kad je tmurno i kada se sve sjaji.
Divna si i iskrena i moja i svoja.
Voljena si, pesmo, voljena si, draga moja.
Ljudi te rado slušaju, plešu i razumeju.
Ti si energetska spona,
Ti širiš jako dobru priču.
Ti si zauvek pesma za svaku priliku.

Grlo moje, hvala ti što tako dobro zvučiš!
Tvoje žice mlade su i snene.
Hvala ti što mi pomažeš da oteram sene
Onda kada me teskoba iz nekih dubina prene.
Neka krene i pesma, neka se prospe motivacija,
U radosti neka spava inspiracija,
Muzika neka ostane lek,
Poezija neka zaustavi ovaj vek,
A ti, grlo moje, moje unutrašnje najsjajnije sunce,
Ostani mi treperavo - nek se u tebi moja umetnost oblikuje.

понедељак, 16. јануар 2017.

Indija


I posmatram te tako dok me gledaš tim perlicama, tim malim morsko plavim očima, dubokim kao more Skijatosa u kasnu letnju noć. I govorim ti koliko te volim, koliko ću brinuti o tebi, kako ću ti pružiti sve što ti bude bilo potrebno da budeš srećna.
I krenu mi suze od neke silne radosti, smejem se i plačem dok fizički upijaš moju vibraciju, i staješ na tren i gledaš me drugačijim pogledom. Ne mičeš se, kao da pokušavaš da dokučiš o čemu se radi, šta se to dešava u tom snažnom osećaju koji odašiljem; i zaplakala bi da ne počnem da te umiljato pitam kako si i gde si, praveći se da ništa drugo ne mislim.
Ali ti razumeš, ti me čuješ jako dobro, ti me osećaš i znaš i spoznaješ svaki novi trenutak tako lako i tako brzo. Divim ti se. Divim se tvojoj lepoti i brzini i bistrini. Divim ti se.
Divim ti se kao prolećnom jutru u Alpima, divim ti se kao sutonu u arapskim zemljama, divim ti se kao popodnevu u Sahari, divim ti se kao svetloj noći na severu Norveške; divim ti se svim svojim bićem - toliko si mala, a tako snažna, tako velika, tako snažna.
Preplavljuješ me celu svojim disanjem. Kada pustiš glas i po koji ton, koji žudi da se artikuliše i definiše, preplavi me celu svaki sekund koji ispunjava prostor između tebe i mene. Toliko mi je lepo - kao da sam na sceni. Da, sa tobom mi je jednako lepo kao na sceni, a meni je tamo neizmerno lepo. Tamo sam svoj na svome. Scena mi je moja lična soba.
Indija, ti činiš da živim svoju umetnost i kada sam daleko od nje u ovoj zemaljskoj dimenziji. Pa ti si moja nova umetnost, koja podražava moju suštinsku kreaciju. Pa ti si fantastična i bajkovito moćna! Ti si tako istinski posebna. Hvala ti što si došla u ovaj moj fizički život, kao neki san koji nisam ni znala da oduvek sanjam.