петак, 22. новембар 2013.

Trg


I onda sam samo otišla.
U Veneciju.
Tamo me niko nikad ne bi tražio. 
Ti nisi verovao da ću prvo tamo da odem.

Zbog poveza preko očiju
promašila sam put do tog trga.
Samo sam dugo šetala.
Tri dana je bilo dovoljno
da shvatim da treba da odem na odmor.
Negde na more.

Ni Azurna obala ni Lefkada
nisu bliske mojim toplim rečima,
ali bile su najnežniji muslin
za moje teške noge - 
noge teške od pomisli 
na tvoje teške misli.

Pesak mi se uvukao između nožnih prstiju.
So mi nagriza ramena. 
Sunce mi se zalepilo za trepavice.
Treba mi prevodilac za starogrčki.

Shvatih da to nije moj predeo,
ali snovi su tamo slatki...

bili.


понедељак, 11. новембар 2013.

12. novembar


Na kojoj relaciji smo ti i ja ?
Predivno delimo zidove na dva.
Dela.

Dela su nam živa.
Živimo svoja dela.
Mogli bismo napisati
Manifest.

Tvoja smirenost moj je spokoj,
uviđam.
Moj nemir tvoj je vetar blag.
Kiša se samo čuje.
Napolju je rasprostrat osunčani sneg.
Norveška ti golica grlo.
Meni to crta osmeh. 
Slučajno.
Nosim toplo.

Toplina koja vlada u našoj kući
bliska je onoj kada se peče meki kolač
sa prah šećerom.
Topiš mi se u ustima
dok te gledam kako spavaš.
Napisala bih najdivniju pesmu o tebi
i meni,
ali ne želim samo pesmu.

Pastelni sjaj -  novembar dvanaesti.