четвртак, 18. април 2013.

петак, 12. април 2013.

Divlji ples *

Gledao je kako se kreće 
u tom divljačkom plesu,
magijski potkovanom,
ali vradžbine su njemu prirodno stanje.
Ključajuća vatra 
padala joj je na ramena
i slivala se niz bedra...

U toplim mislima
njegove reči su kosmički prah
samo za nju izmišljen,
samo za nju izmišljen.
Ona pomera ruke,
okreće ih ka nebu,
ka zemlji 
i telo mu obasipa

Vodom sa svog jezika, 
O, vodom sa svog jezika 
i uzavrelom mekoćom svojih bledih usana...

On grči se od zadovoljstva 
i na svaki njen ugriz
pomišlja da će pući,
osetljiv na njeno biće.
Ona čeka trenutak,
taj pravi trenutak
za pogled i pad.
Lako ih pod svoje uzima

Voda sa jeziká,
O, voda sa jeziká
i uzavrela mekoća usana...

* tekst za kompoziciju Divlji ples. Originalni tekst na : http://modernivrt.blogspot.com/2013/04/divlji-ples.html

субота, 6. април 2013.

Selidba


Kako ti lepo poznajem dušu, koliko je volim, koliko je osećam...
Dok mi je u pogledu, vidim joj osmeh. Dok mi je u grlu, vidim joj ruke koje žele van. Dok mi je u nosu, kičma joj je jaka. Dok mi je na usni, osećam joj dah.
Tvoja duša meka obitava na hridi mojih reči kada mi se otvori dlan, razliva se po mojim porama kada je sunce visoko na nebu... boji mi vidik kada me ogrne ponorski san, ljubi mi korake kada mi je noć jedini dan.
Oh, kako milo i čedno posmatra tvoja duša svaki moj pokret, svaku moju bol, kako nežno ljubi moj beli dekolte...
Tvoja duša moju dušu budi, tiho kao kucanje srca u severne grudi.



Divlji ples


Gledao je kako se kreće u tom divljačkom plesu nadasve magijski potkovanom, ali vradžbine te vrste njemu su prirodno stanje. Ključajuća vatra padala joj je na ramena i slivala se niz bedra i kičmu, krčeći put kosmičkom prahu, u njenim mislima satkanom od njegovih reči, samo za nju izmišljenih. 
Pomerala je ruke dlanovima okrenutih ka nebu i zatim ka zemlji kao da mu telo obasipa vodom sa svog jezika i uzavrelom mekoćom svojih bledih usana. 
On se grčio od zadovoljstva i na svaki njen novi ugriz za donju joj usnu, pomišljao da će mu upravo sad pući taj pršljen u donjem delu kičme, osetljiv na njeno biće. 
Ona je čekala pravi trenutak da mu pokloni svoj pogled od istopljenog stakla jer srč, njima dvoma dobro poznata, odavno je prostrujala kroz njenu krhku limfu. 
Pogled je pao. Pala je i ona... na zemlju posutom njegovim postojanjem, rasutim pred njom da joj olakša pad kao pravi bog. 

   


уторак, 2. април 2013.

Izlaz



Presecanje. 
Presek.
Početak.
Dobar kratak zvuk.
I onda tišina.
Tiša tišina.
Blaga kao svila
u mojim ustima.






Ja - blaga kao svila.
U mojim ustima - ja.
Brza kao presek.
Nova kao početak.
Dobra kao znak.
Tiha kao ti.