уторак, 14. јун 2016.

Priča o slikama


Kad bi mogla sve prelepe slike mojih snova da naslikam, makar kao neke grafike... Bože, pa bilo bi divno da imamo mogućnost da na javi uživam u svim tim živopisnim slikama.
Kada bih samo mogla da svima pokažem koliko je prelepa bila obala mora na jenom letovalištu iz mog sna, na kojem sam bila, te talase... Kada bih samo mogla da dočaram tu narandžastu moju jednog zaštitnog dela voza, koji kao neko metalno platno od puno sitnih delova, kvadratića, prekriva voz dok se kreće; na taj način, ne možete izaći niti ispasti iz voza čak i kada su vrata voza otvorena. Kad bih mogla taj udesno pogled i perspektivu da naslikam... I ta starinska vrata na vozu kao ona na kući u jednom selu, sa tankom metalnom kvakom - sve u toj narandžastoj, cigla boji; gotovo kao da je boja rđe
Kako bi bilo divno kada bih mogla da oslikam tu činiju sa jednog velikog stola iz mojih snova, tu činiju, čiu spoljašnjost ni videla nisam, ali čija me unutrašnjost i na javi ostavlja bez daha. Sjajna površina na kojoj sedef čini osnovnu podlogu, a preko toga u različitim delovima i u različitim količinama raspoređeno nebrušeno drago kamenje sa piramidalnim vrhovima: ljubičasti ametist, modri safir, mutno, tamnozeleni mahovina ahat, bledi akvamarin na kojem se jedva razaznaje ona predivna plava, malo amazonita, jako malo žutog citrina i žutog celestita, gorski kristal koji kao da se proliva u sedef. To je činija koju ću pamtiti zauvek iako je zaista nikada do sada nisam videla. 
I jedna mala, prelepa žena sa neverovatnom energijom i prosto fantastične i jednostavne lepote je sedela za tim stolom. Beli šešir ispod kojeg vire plave, frizirane lokne, one koje stoje kao stubovi - ja ne znam kako se zove ta frizura. Krupnih očiju, koje postanu sitne kada se nasmeje. Nikada do sada niste videli takav crveni ruž na usnama! Nikada. I ta sitna usta, nekako punija, ali ne široka. Nekako taman. Blago oblo lice i manji, srazmeran nos. Haljina bela sa plavim, svetloplavim obodima od nekog sjajnog, tankog konca na delovima haljine, značajno izdvojenim: obodi kod ramena, oko ručnog zgloba, okovratnika, u struku. Ona je mirisala na vrele kolače sa jabukama i prah šećerom i, neodvojivo od toga, na limunov sok usred jula. Jedna posebna duša koja je tako prošetala kroz moj san. Kada bih je upoznala, ja ne bih znala o čemu sa njom najpre da pričam. Možda bih je prvo pitala odakle je došla i kakav je taj svet u kojem ona živi. Ali kada bih samo mogla da vam je naslikam...
I jedna velika keramička viljuška boje žada. Isto tako debela kašika i nož, čini se, gotovo neupotrebljvi. I osećaji koji mi dolaze u san - kad bih sve to mogla da vam naslikam...
Večita borba reči i slika. Nekad slike imaju intenzivniji miris. 
Ma napraviću kolaže za ove slike.