четвртак, 29. август 2013.

Chapter


I taman kada pročitaš da je kraj čina - jer tako i piše, na sledećoj strani, umesto pogovora ili reči o piscu, dočeka te još jedno pevanje. 
Umoran od napora (uloženog) da konačno pročitaš sve, a nije kraj, bacaš dramu na krevet, otvaraš širom prozor, udišeš svež vazduh i daješ novom pevanju vremena da se dobro osmisli, u nadi da će biti poslednje.
(I niko ne garantuje da nećeš ponovo pomisliti isto - da što više čitaš sve manje znaš. Tu je valjda početak, blag za usne.)

Нема коментара:

Постави коментар