недеља, 5. јануар 2014.

Sa tobom na Ti

Znala sam odmah da si ti.
Ipak pitah za ime -
u neverici,
u slučaju da možda po prvi put 
laskam sebi.

Čula sam osmeh 
i radost za oreol tog veselog tona.
Pomislih na sirovu slobodu.
Poljubila bih svako slovo 
koje si izgovarao, 
u želji da bolje vidim 
reči tvoje oslikane ispred mene.

Tvoj, siguran u svoje postojanje, glas
ništa manje nije blistao
od frekvencije kojom osećam da odiše
celo tvoje stabilno polje.

Prirodna opuštenost
tera mi suze na oči -
koliko je lepo biti normalan...





Нема коментара:

Постави коментар