понедељак, 12. март 2012.

Satenska zemlja






Jedna teška noć, satenska,
Norveška i on u snovima.
Nebo, led, cvet i pustinja,
Ruke, sumrak, kafa i nova svitanja.

Nismo ni pričali o koracima,

Samo smo stali, ćutimo.
Zna se da smo pali,
Zna se da pali smo.
A opet se zajedno radujemo,
Opet bez reči želimo da tonemo
Sa kristalnim sjajem, bez ironije,
Bez prostih slogova,
Bez straha, bez kiše i bez dodira.

Nismo ni pričali o koracima,

Samo smo stali i ćutimo.
Zna se da smo pali,
Zna se da pali smo.
A opet se zajedno radujemo,
Opet bez reči mi tonemo
Sa kristalnim sjajem, bez ironije,
Bez prostih slogova jer znam
Norveška je moja i tamo ću sama.


3 коментара:

  1. Norveska nije samo u pejzazu,
    vise ce reci nego slike sto o njoj kazu...
    Te s njom moras biti na "ti",
    idi, probaj je, al' se vrati

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Oh, dragi Nemanja, kada bi samo znao koliko ja sve to dobro znam... Mislim da je ovo ta godina kada ću je prvi put pozdraviti... na "ti". Glad if you like the song...

      Избриши
  2. Rado citam tvoje pesme,tako da jedva cekam da procitam neku o tom toliko cekanom putovanju :-)

    ОдговориИзбриши